Abeceda stakla – tehnologija, pojmovi, podatci

Bojenje

Staklo dobiva boju odmah u staklarskoj peći ili kasnije u feederu. Korištenjem raznih načina bojenja nastojimo biti što fleksibilniji u ispunjavanju želja kupaca i ponuditi širi spektar boja. U tradicionalnom postupku bojenja u peći, bojila se dodaju smjesi za taljenje koja se sastoji od kvarcnog pijeska, kalcinirane sode, kalcita, dolomita i staklenog krša. Ovisno o boji, udio staklenog krša može iznositi do 90 posto. Za manje proizvodne količine i specijalne boje bojilo se staklu dodaje u feederu.

Cradle-to-Cradle

To je koncept gospodarstva bez otpada, nazvan i ʺod kolijevke do kolijevkeʺ. Sve su tvari sastavni dio prirodnih kružnih tokova, odnosno zatvorenih tehničkih kružnih tokova. Osim stakla, to mogu biti kompostirajući tekstilni materijali, sirovine koje se mogu u potpunosti ponovno koristiti, plastični materijali i metali koje je moguće neograničeno koristiti u istu svrhu.

Društvena pravednost

Jedan od triju stupova održivog razvoja je društvena pravednost. Temelj društvene odgovornosti čine korporativno upravljanje, obvezujući kodeks ponašanja, sveobuhvatna zaštita zdravlja i zaštita na radu, rukovodeći stil zasnovan na sudjelovanju te ispunjavanje društvenih potreba radnika.

Hladni kraj / vrući kraj

Ovi pojmovi označavaju početak i kraj proizvodnje u staklani. Na vrućem kraju, dakle na početku, plinski plamenici griju smjesu od kvarcnog pijeska, kalcinirane sode, kalcita i staklenog krša u staklarskim pećima. Nakon oblikovanja boce se hlade i na hladnom kraju prolaze različite kontrole kvalitete.

Hlađenje

U hladioniku se užarene staklenke i boce postupno hlade. Ovakav usporeni proces hlađenja nužan je za otklanjanje napetosti u materijalu. Nakon hlađenja provodi se oplemenjivanje, kojim se površina štiti od ogrebotina.

Inertnost, kemijsko svojstvo

Kemijski inertne (lat. za trom, nedjelatan) su one tvari koje ne reagiraju prema potencijalnim reakcijskim partnerima ili to čine vrlo slabo. Staklo je inertno: iz stakla nikakve tvari ne ulaze u proizvod i ništa ne prolazi kroz staklo. Staklena ambalaža nema nikakvih kemijskih reakcija s tvarima iz proizvoda punjenog u ambalažu, plinonepropusno je i nema utjecaja na okus.

Kontrola kvalitete

Prije pakiranja i isporuke, staklenke prolaze strogu, certificiranu kontrolu čime se osigurava ravnomjerna visoka razina kvalitete proizvoda. Mjere se težina, volumen i dimenzije. Unutarnji pritisak, udarac njihalom i termošok dio su kontrola na lom, a rade se i provjere na uređajima koji su postavljeni na proizvodne linije (debljina stijenke, risevi, uklopine itd.).

Lula za puhanje stakla

Izum ovog alata značio je tehničku revoluciju za umjetnost izrade staklenih predmeta. Bila je to cijev duga između 1,20 i 1,60 metara,  s usnikom na jednom kraju. S drugim bi krajem staklopuhač uzimao staklenu talinu, zatim bi okretao i valjao masu koja se hladila te u nju upuhivao zrak. Ovaj alat koristi se od 1. stoljeća prije Krista, kad je izumljen u Siriji, i omogućuje izradu staklenki tanjih stijenki i raznih oblika.

Metoda konačnih elemenata

Proizvodnji prethodi konceptualna faza koja je presudna za visoku stabilnost lakog stakla. Dizajneri staklene ambalaže na zaslonu računala rastavljaju staklena tijela na male dijelove čije se strukturno ponašanje može lakše utvrditi negoli ono čitavog tijela. Pomoću metode konačnih elemenata izračunavaju na kojem je mjestu staklenka izložena posebnim opterećenjima, za čije su uklanjanje često potrebne samo minimalne geometrijske promjene. Zahvaljujući ovoj metodi, lako staklo je jednake kvalitete kao i ono teže i može se bez problema proizvoditi, puniti i skladištiti.

Multi-gob proizvodnja

Multi-gob je specifičan način proizvodnje koji omogućuje veću fleksibilnost i manje proizvodne serije. Na jednom staklarskom stroju na kojem je instaliran multi-gob mogu se istodobno proizvoditi dvije, a ponekad i više boca različitih oblika i težina. Specijalan uređaj za sortiranje automatski razdvaja boce i usmjerava ih prema uređajima za kontrolu kvalitete i pakiranje.

Oblikovanje

Staklena talina kontinuirano prolazi kroz staklarske peći. Reže se na užarene kapi koje se putem žljebova ubacuju u pretkalup, pa boca potom u kalupu pomoću komprimiranog zraka dobiva svoj konačni oblik. Staklo se u proizvodnji staklene ambalaže može oblikovati prešanjem i puhanjem.

Okolišna bilanca

S ekonomskog i okolišnog stajališta, neophodno je trajno raditi na unaprjeđenju okolišne bilance. Ponovna upotreba stakla u samo nekoliko desetljeća značajno je popravila tu bilancu u proizvodnji stakla. Pomoću recikliranja i tehnoloških inovacija europska staklarska industrija smanjila je emisije CO2 i zagađenje okoliša 75 posto.

Oplemenjivanje

Razni oblici oplemenjivanja staklenoj ambalaži daju jedinstven izgled i dio su marketinških strategija. Reljefi, etikete, lakiranje, sitotisak i sleeve-etiketa podižu proizvod na višu razinu.

Postupak prešano-puhano

Ovaj je postupak jedan od najčešće korištenih u proizvodnji šupljeg stakla. U postupku prešano-puhano, staklena kap upada u pretkalup na čijoj se donjoj strani nalazi jezgrenik. Pretkalup se potom zatvara te se jezgrenik pomiče prema gore i na taj način oblikuje predoblik i grlo. Jezgrenik se vraća na svoje mjesto a predoblik prebacuje u kalup. Za razliku od postupka puhano-puhano, ovdje se grlo oblikuje na kraju. 

Postupak prešano-puhano usko grlo


Još u pretkalupu, u tekuću staklenu masu utiskuje se jezgrenik i staklenka tako dobiva ravnomjernu i tanju stijenku. Tehnološki prijelaz s tradicionalnog postupka na prešano-puhano usko grlo omogućio je proizvodnju staklenki tanjih stijenki – dakle lakog stakla. Prednost ovog postupka je i brže hlađenje predoblika tijekom prešanja pa je u kraćem vremenu moguće proizvesti više komada.

Postupak puhano-puhano

Tehnika za proizvodnju šupljeg stakla izumljena 1925. godine i koristi se i danas. Na ulazu u staklarski stroj oblikuje se duguljasta staklena kap koja se putem žljebova ubacuje u pretkalup. Ondje se pomoću komprimiranog zraka izrađuje predoblik i oblikuje grlo, dok se završni oblik boce dobiva u kalupu.

Postupak usisano-puhano

Amerikanac Michael J. Owens izumio je 1903. prvi automatski stroj za puhanje stakla. Stroj je radio postupkom usisano-puhano, što znači da se staklena masa usisavala u metalni kalup, a potom automatski rezala. Danas se umjesto ovog koriste postupci prešano-puhano i prešano-puhano usko grlo.

Povratne boce

Zbog višestrukog punjenja i pranja, povratne boce izložene su većim opterećenjima. Stoga moraju imati deblje stijenke i veću težinu. Staklo je idealno za sve vrste punjenja, kao i za višekratno punjenje. Podnosi vrlo visoke temperature, stabilnog je oblika sve do 500 °C i može se koristiti za sve uobičajene načine punjenja (vruće i hladno punjenje, pasterizacija, sterilno i aseptično punjenje). Jedna povratna boca može izdržati do 60 punjenja.

Prirodno staklo

Staklo se kao sirovina pojavljuje i u prirodi. Ono nastaje kad zbog vrućine (npr. udar groma, vulkanske erupcije, udari meteorita) dođe do taljenja kvarcnog pijeska i potom hlađenja te taline, čime nastaju fulgurit, opsidijan i tektit.

Recikliranje

Riječ recikliranje dolazi od grčkog kýklos (krug) i latinskog prefiksa re- (natrag, ponovo). Kod recikliranja (oporaba, ponovna upotreba) se otpadne tvari ponovno upotrebljavaju, odnosno njihovi bazni materijali se prerađuju u sekundarne sirovine. Cilj održivoga kružnog gospodarstva je vratiti sirovine nakon završenog vijeka proizvoda natrag u proizvodnju.
 Staklo se nalazi u potpuno zatvorenome kružnom toku i može se bez gubitka kvalitete beskonačno puta pretaliti u nove boce i staklenke. U proizvodnji bijelog i smeđeg stakla može se koristiti do 60 posto staklenog krša, a za zeleno čak i do 100 posto. Odlučujuća je kvaliteta prikupljenog starog stakla i njegova priprema.

Lako staklo

Lake boce ističu se svojim tankim stijenkama. Tehnologija proizvodnje lakog stakla omogućuje izradu staklenih spremnika koji su značajno lakši, ali jednako stabilni i čvrsti kao i njihove teže varijante. Staklena ambalaža danas je oko 40 posto lakša nego što je bila prije 20 godina. Sačuvane su i okolišne prednosti kakve ima staklo proizvedeno na tradicionalan način. Lako staklo štedi sirovine, manje je težine i smanjuje troškove prijevoza.

Staklarska peć

Godine 1867. Friedrich Siemens, plinski tehničar iz njemačkog Dresdena, predstavio je tehničku novinu koja je ubrzala industrijalizaciju proizvodnje stakla – kadnu peć za kontinuirano taljenje stakla. Te se peći i danas sastoje od kade za taljenje i radne zone, a rade danonoćno, bez prestanka. Bio je to kamen temeljac za strojnu proizvodnju staklene ambalaže.

Staklena ambalaža

Ovaj pojam uključuje sve predmete od šupljeg stakla koji služe za pakiranje, čuvanje, konzerviranje i prenošenje pića i drugih tekućina, namirnica te kemijskih, farmacijskih i kozmetičkih tvari.

Staklo

Staklo se sastoji od prirodnih elemenata, od kojih je najvažniji kvarcni pijesak (70 posto). Kalcinirana soda (14 posto) smanjuje talište kvarcnog pijeska, a kalcit i dolomit (14 posto) staklu daju čvrstoću, sjaj i trajnost. Smjesi se dodaju i sredstva za bistrenje (2 posto). Staklo je prirodan i neutralan materijal iznimnih svojstava. Izvrsno je za čuvanje visokokvalitetnih namirnica i pića. Ne stvara spojeve sa sadržajem, ne dopušta migracije i čuva sadržaj poput sefa. Američki ured za nadzor namirnica i lijekova (FDA) označio je staklo kao "generalno sigurno" (Generally Recognized As Safe – GRAS) i ono je jedini materijal u toj kategoriji.

Taljenje

Na vrućem kraju proizvodnje, u staklarskoj peći stakleni krš i sirovine se tale na oko 1600 °C i pretvaraju u vruću staklenu masu.

Tri stupa održivosti

Model triju stupova održivosti temelji se na jednakoj važnosti triju vrsta odgovornosti nekog poduzeća ili države: ekonomske, društvene i odgovornosti prema okolišu.

Učinkovita potrošnja energije

Za proizvodnju stakla potrebne su vrlo visoke temperature koje se u pravilu dobivaju od energenta plina. Mješavina staklenog krša i primarnih sirovina zagrijava se u staklarskoj peći na oko 1600 °C. Taj proces troši jako puno energije i upravo zato proizvođači stakla imaju veliku odgovornost. Tehnološke inovacije i poduzetničke odluke u smislu održivog načina razmišljanja dovode do mjera za učinkovitu potrošnju energije. Jedna od njih je povećanje udjela staklenog krša, pri čemu je veza između udjela staklenog krša i uštede energije linearna. Na svakih 10 posto staklenog krša štedi se 3 posto energije i 7 posto emisija CO2.

Učinkovita zaštita okoliša

Učinkovita zaštita okoliša podrazumijeva političko i društveno nastojanje da se očuva biološka raznovrsnost i unaprijedi klimatska zaštita, a sve zbog očuvanja prirode i okoliša za buduće generacije. To je jedan od triju stupova održivosti. 

Ugljični otisak

Ugljični otisak je okolišni pokazatelj iz kojeg se dobivaju informacije o svim ugljičnim emisijama nekog proizvoda. Izračunava se pomoću modela okolišne bilance koja prikazuje kompletan životni ciklus ambalaže od sirovina do recikliranja. Faktori za izračun u proizvodnji stakla su težina staklenke, udio staklenog krša u proizvodnji, transportna udaljenost do punionice, vrsta prijevoza (kamionom ili željeznicoma) te nacionalna stopa recikliranja.

Zaštićeni oblik

Za razliku od standardnog oblika koji mogu koristiti sve punionice i proizvođači, zaštićeni oblici boca i staklenki razvijaju se isključivo za određenog kupca. Oblik, dizajn i dodatna obrada nastaju kao sastavni dio individualnoga marketinškog koncepta.